Sto je kockanje

ŠTO JE KOCKANJE

Kockanje se odnosi na skup raznovrsnih igara, ponašanja i aktivnosti usmjerenih na veći
materijalni dobitak kroz igru na sreću. Postoji niz igara na sreću: karte (poker, blackjack, baccarat),
utrke konja i pasa, sportske kladionice, kocke (craps i ostalo), casino kockanje, lotto, bingo, igre
vještina (kuglanje, golf), burzovno mešetarenje (kratke prodaje), video terminali (poker, slots),
internet kockanje (online casino), klađenje, video poker, american roulette, european roulette,
caribbean poker, pai gow poker.
Općenito, razlikujemo društveno kockanje i ozbiljno društveno kockanje. Društveno kockanje
podrazumijeva oblik igre koji služi isključivo za razonodu i zabavu u slobodnom vremenu, uz
simboličan ulog i limitiran gubitak ili dobitak. S druge strane, ozbiljno društveno kockanje odnosi se
na kockare koji u hazardnim igrama pronalaze osnovni oblik zabave, sve slobodno vrijeme provode u
kockanju i drže se unaprijed određennih eventualnih gubitaka.
U današnje doba, sve veća dostupnost "igara na sreću“, uključujući internet, masovnost i
prihvaćanje kockanja kao legalnog obrta, dovela je do učestalijeg pojavljivanja i patološkog kockanja,
koje je od 1980.g. uvršteno u Međunarodnu klasifikaciju bolesti kao jedna od šest kategorija svrstanih
u poglavlje "Poremećaji kontrole poriva”. Prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti, kockanje se
tretira kao:
• kockanje i klađenje koje proizlazi iz načina života;
• patološka sklonost kockanju koja je definirana kao poremećaj nagona i navika koje se
kompulzivno i opetovano ponavljaju okupirajući cijelo njegovo biće na štetu socijalnih, radnih,
materijalnih, obiteljskih, zdravstvenih i etičkih vrijednosti.

Razlikujemo nekoliko vrsta kockanja:
• Problematično kockanje: način kockanja koji okupira najveći dio slobodnog vremena, uz
nekontrolirani ulog, nemogućnost limitiranja dobitka ili gubitka te kompulzivnu želju za
povratom izgubljenog uloga
• Patološko kockanje: kompulzivna potreba kockanja bez ikakvog limita i kontrole, na štetu većine
ostalih životnih aktivnosti
• Profesionalni kockari: kocka kao zanat i glavni izvor prihoda. Uglavnom sačuvana kontrola nad
visinom dobivenog ili izgubljenog, povremeno igra na sve ili ništa, u slučaju gubitaka znaju varati
• Kriminalni kockari (varalice): u osnovi osobe s disocijalnim poremećajem osobnosti. Ne
investiraju ponovno u igru na kocki dobivene svote novca

Da bismo neko kockanje mogli definirati kao patološko ono se mora pokazivati u najmanje pet od
slijedećih deset simptoma:

1. zaokupljenost kockanjem (učestalo prepričavanje kockarskih događaja, planiranje budućih
kockarskih pothvata ili smišljanje načina da se dođe do novca za kockanje);
2. potreba za sve većim ulozima ili rizicima kako bi se postigla željena razina uzbuđenja;
3. učestali napori da se kontrolira, smanji kockanje ili prestane s njim;
4.nemir i razdražljivost prigodom pokušaja smanjivanja ili prestanka kockanja;
5. kockanje kao način bijega od problema ili ublažavanje nekih neugodnih raspoloženja (depresije,
osjećaja krivnje, bespomoćnosti);
6. nakon gubitka novca na kockanju kockar se često vraća slijedećeg dana kako bi ga nadoknadio;
7. laži prijateljima i članovima obitelji kako bi se prikrio stupanj uvučenosti u kockanje;
8. nezakonita djela kao što su krađe, krivotvorenja, prijevare, pronevjere kao bi se financiralo svoje
kockanje;
9. ugrožavanje ili gubitak važne veze, posla, obrazovne ili poslovne mogućnosti zbog kockanja;
10. oslanjanje na druge za nabavljanje novca kojim bi se olakšala očajna financijska situacija prouzročena kockanjem.

Kako kockanje može izazvati ovisnost?

Kockanje izaziva ovisnost kroz utjecaj na mozak i središnji živčani
sustav. Kod ovisnika dolazi do aktivacije središnjeg živčanog
sustava i fizioloških promjena. Fiziološke promjene
podrazumijevaju porast razine hormona stresa i ugode, diže se
krvni tlak, rad srca je ubrzan, koža postaje podražljivija. Ako ne
postoji mogućnost većeg dobitka i gubitka, ovisnički se mozak ne
aktivira u dovoljnoj mjeri. Dakle, ovisnici o kocki i o bilo kojem
drugom obliku zapravo su ovisni o učinku raznih hormona koji
djeluju na mozak.
Problematični (patološki) kockar ne može odoljeti kockanju bez
obzira na to gubi li ili dobiva. Ako gubi, kocka da bi vratio
izgubljeno, a ako dobiva, nastavlja kockati uvjeren da ima sreće.
Na kockanje troši sve više vremena i novca, gubi zanimanje za
druge aktivnosti, počinje lagati o svome kockanju, zanemaruje obaveze na poslu i u obitelji. Naravno,
takva osoba je i dalje uvjerena da može kontrolirati nagon za kockanjem, pokušavajući smanjiti ili
prestati s kockanjem, a zbog stresa, dolazi do sukoba sa članovima obitelji i bližnjima jer osjeća nemir
i razdražljivost te se ponovno vraća kockanju. Počinje posuđivati novac za kockanje i zaduživati se.
Kako bi pokrio dugove nerijetko ulazi ili u kriminalne aktivnosti (npr. prijevare, pronevjere, krađe i
pljačke). Počinje osjećati sram, kajanje, ima grižnju savjesti zbog onoga što čini sebi i svojim bližnjima.
Zbog otuđenja od obitelji i prijatelja, situacija se čini bezizlaznom, pa često slijedi odavanje drugim
porocima kao što su alkohol ili droga, što kockara dovodi do emocionalnog sloma. Kockar ne vidi izlaz
iz svoje situacije, a podaci govore da čak 20% patoloških kockara pokuša samoubojstvo. Kockari
dolaze iz svih društvenih slojeva.
Uz patološko kockanje, gotovo u pravilu se javlja i neki drugi psihički poremećaj. Uz
patološko kockanje najčešće se javljaju i slijedeći poremećaji: bolesti ovisnosti (duhan 60-85%,
ostala sredstva 40%, alkohol 45-55%), anksiozni poremećaji (10-35% - često su to opsesivno-
kompulzivni poremećaj i socijalna fobija), depresija (70-80% - u bolnički liječenih kockara, 50-60%
kod ambulantno pregledanih pacijenata), hiperaktivni poremećaj i poremećaj pažnje (30% - Attention
Deficit Hyperactivity Disorder). Neki od poremećaja osobnosti javlja se u oko 20 do 90% slučajeva
patološkog kockanja, a antisocijalni poremećaj u oko 14% slučajeva.
U većini zapadnih zemalja (SAD, Kanada, Velika Britanija, Norveška, Švedska, Nizozemska,
Švicarska, Italija) zbog alarmantnog broja ovisnika počele su se osnivati udruge koje rade po
principu smanjenja štete – pomoć ljudima da obuzdaju nagon i da prestanu dok nije prekasno. U
nekim zemljama zakonom je regulirano da takve udruge financiraju upravo oni koji priređuju takve
aktivnosti, a pomoć se pruža preko klubova za liječenje ovisnosti o kockanju, individualnom ili
grupnom terapijom.