Kockanje

 

Povijest kockanja

Kockanje predstavlja jedan od najstarijih oblika zabave čovjeka. Neki povijesni dokumenti
o igrama na sreću stariji su za oko tisuću godina od pojave prvog novca. Prvi pisani podaci o
jednoj kockarskoj igri pripadaju drevnoj kineskoj kulturi. I druga velika civilizacija – staroegipatska,
poznavala je kockanje. U njoj je, i to u doba starog carstva postojalo niz kockarskih igara, od pučkih –
zabavnih do svećeničkih ili faraonskih. Tako npr., set željeznih kocki datira 1500 godina prije nove ere,
vjerojatno iz Tebe, a specifični zapisi o kockanju nađeni su i u Keopsovoj piramidi.
U indijskoj civilizaciji prvi pisani tragovi o kockanju govore o klađenju bornih kola
prije punih 4000 godina. Antropolozi se slažu da je kockanje oduvijek postojalo u velikim društvima i
da je imalo važan udio u povijesti i za bogate i za siromašne. Najstarija kockarska igra je baš s
kockicama. Bacali su ih Marco Polo, Chingis Khan, stari egipćanski igrači, stari Grci. Originalne kocke
su izrađene od kamenčića, drveta, kostiju ili zubi životinja i polako se okreću. Američki Indijanci,
Azteci i Maye, afrikanci i Eskimi također su poznavali igre s kockama. Primitivne kulture imale su
vještice i šamane, koji su koristili "magične" osobine kockica za gatanje i prorokovanje sreće. Danas
postoji igra u Koreji koju koriste budisti i zovu je "Promotion". U evoluciji kockanja, razvila se i
umjetnost varanja na kockama. Rimljani su bili posebno dobri varalice. August, Neron i Caligula su ih
poznavali. U 10. stoljeću bile su posebno popularne svugdje. Crusader, vojni vođa morao ih je
zabraniti kako bi spriječio ovisnost svojih vojnika. Godine 1020. Kralj Olaf od Norveške i Kralj Olaf od
Švedske morali su odlučiti o jednom izoliranom dijelu u Hisingu. Bacali su kocke. Prvi put su oba kralja
dobila duplu šesticu, a u drugom bacanju švedski je kralj zarolao dvije kocke na šest, a Norveški šest
na jednoj a na drugoj a druga je pukla i pokazala sedam! U ranom 14. vijeku nalazimo prve zapise o
kockanju. Kralj Henry VIII od Engleske, otkriva da njegovi vojnici troše novac češće kockajući nego
radeći i trenirajući.
Ideja o blackjack-u i pokeru s papirnatim novcem opisana je u Kini oko 900. godine poslije
Krista. Evoluirala je u karte, koje je u Europu donio Car Mameluk. Mamelukovi ljudi nisu bojali karte
ljudskim likovima, već dizajnom koji podsjeća na muslimanske tepihe. Karte proizvedene u Italiji i
Španjolskoj imaju znakove kojima razlikujemo karte prema kraljevskom rangu ljudi koji su imali moć
u Kraljevskom Sudu. Kraljica (the Queen) s današnjih karata nije postojala do oko 1500. godine kada
je French zamijenio jednu mušku kartu ženskom figurom koja je predstavljala kraljicu. Paket karata
poznat kao "French Pack" je poslužio kao prototip za 52 karte koje su danas u uporabi.
Loto je utemeljen 1700 godine u britanskoj koloniji Later, amerikanci koriste državni loto
kojim se sponzorira nacionalna edukacijska infrastruktura. Zanimljilva je i priča o povijesti ruleta -
prvu primitivnu verziju ruleta u 17. St. uveo je Blaise Pascal u pokušaju da napravi perpetuum mobile.
U Hrvatskoj se u statutarnim odredbama gradova na Jadranu u razdoblju od 13. do 16
stoljeća, vezanim za kockanje i druge igre na sreću, uočava raznovrsnost pristupa kockanju od grada
do grada, a najstariji dokument u nas u kojem se spominje igra na sreću datira od 1272. Godinei
govori o hazardnim igrama ili drugim igrama s kartama. Termin lutrija prvi je put upotrijebljen u
XVI. stoljeću u Francuskoj u značenju ugovora privatnog ili javnog značenja. Na tlu Hrvatske javno
priređivanje igara na sreću pojavljuje se vrlo brzo nakon njihovog priređivanja u srednjoj Europi.
Casina se pojavljuju sredinom 19. stoljeća, najvećim brojem u njemačkim državicama i to
uglavnom u lječilištima kao što su Baden-baden, Bad Homburg, Bad Reichenhal, Travenmünde i
dr. te u velikim europskim gradovima kao što su Budimpešta, Beć, Paris i London, a nakon toga
u američkim gradovima Las Vegas, Atlantic City i Reno. U Hrvatskoj je prvi casino otvoren 1884.
godine i to u Opatiji u poznatoj vili Amalija, što znači u vrijeme kada su se casina otvarala i u drugim
europskim državama. To je vrijeme kada se kockanje pojavljuje kao globalni fenomen jer se u tom
razdoblju oblikuju i dvije njegove najopćenitije odrednice – institucionalizacija i industrijalizacija.
Industrijsko organiziranje kockarske aktivnosti odvija se po uzoru i usporedno sa razvojem industrije
zabave u čije se okvire i organizacija kockarske aktivnosti nastoji smjestiti i u njima trajno zadržati.
Zanimljiv je podatak da je građanima SFRJ u razdoblju od 1945. do 1990. godine ulazak u casino, a
time i sudjelovanje u igrama na sreću koje se tamo organiziraju, bilo zabranjeno. Stjecanjem državne
suverenosti i neovisnosti 1991. godine, samostalnost stječe i Lutrija Hrvatske.

Danas u Republici Hrvatskoj radi 206 automat klubova, 16 casina, 9 kladionica i jedna lutrijska
organizacija. Nema niti jedne djelatnosti u nas koja je u posljednjih dvadeset godina doživjela
tako nagli, eksplozivni rast kao što je to kockanje. To je razdoblje pune legitimizacije, legalizacije i
ekspanzije kockanja i to ne samo u našoj zemlji, već i u europskim i svjetskim okvirima
Prema podacima iz 2009. Godine, un Hrvatskoj 13 trgovačkih društava ima koncesiju za
priređivanje klađenja na 2005 uplatnih mjesta. Na 2000 građana dolazi po jedno uplatno mjesto.
Činjenica da su tijekom 2006., za vrijeme Svjetskoga nogometnog prvenstva, građani
Hrvatske u kladionicama uplatili 412,6 milijuna kuna izaziva posebnu zabrinutost te upućuje na sve
veću epidemiju legaliziranog i sveprisutnog kockanja.